U Sarajevu Andrić postaje predsjednik tajnog đačkog saveza Srpsko-hrvatske omladine, priključuje se štrajkačkim komitetima i demonstracijama, piše revolucionarne tekstove. U atentatima međutim ne učestvuje, na svoju sreću, jer da je spadao u atentatore 1914. godine bi bio osuđen na smrt. Andrić gaji simpatije prema atentatorima, ali revolucionarnog dvostrukog ubicu Gavrla Principa poznaje samo površno. Kao i mnogi drugi pripadnici Mlade Bosne, i Princip je pisao pjesme, i postoji anegdota prema kojoj je Andriću, koji je u Sarajevu već rano slovio za najboljeg pisca svoje generacije, namjeravao da da nekoliko svojih pokušaja na procjenu. Sredinom tridesetih godina Andrić je svoju ulogu u „Mladoj Bosni“ okarakterisao adekvatno: Moje učešće u akciji predratne nacionalističke omladine bilo je u isto vrijeme vrlo značajno i vrlo skromno. Značajno i važno po moju individualnu sudbinu i duhovni razvitak, a skromno i maleno po stvarnoj aktivnosti i po težini lične žrtve.
U aprilu 1914. Andrić se upisuje na filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu, i ne sluti ništa o planiranom atentatu. Kada stižu vijesti iz Sarajeva, on se nalazi u pozorištu. Da li je on 28, juna već znao da je njegov prijatelj Danilo Ilić koridinirao atent, a školski drug Gavrilo Princip ga izveo i da li se plaši da već tragaju za njim? Krakov napušta naprasno i u velikoj žurbi i odlazi u Beč. Odatle odlazi u Zagreb, i zatim u Split, gdje ga odvode u zatvor. Zbog svoje bolesti, oboljenja pluća i dok mnogi njegovi drugovi moraju da obuku uniformu omražene hazburške vojske, on proživljava nekoliko dana na slobodi. Iz Splita odlazi u Maribor, zatvorenike vode kroz grad poput ratnog plijena, psuju ih, pljuju. U mariborskom zatvoru zatvorenici ne gladuju i ne zlostavlja ih niko. U Sarajevu još traje proces protiv atentatora, na čijem kraju Danilo Ilić biva osuđen na smrt, a Princip dobija dvadeset godina samice u lancima, bez knjiga, u mračnoj ćeiliji. U Mariboru je drugačije, zavorenici čak mogu da primaju pošiljke sa knjigama. Andić u zatvoru uz pomoć udžbenika gramatike poboljšava svoj engleski, uči italijanske riječi i navodno na osnovu njemačkog izdanja prevodi odlomke „Balade o tamnici u Redingu“ Oskara Vajlda. Aktivno se dopisuje sa Evgenijom Gojmerac, jednom prelijepom dvadesetogodišnjom violinistkinjom sa zagrebačkog konzervatorijuma, koju je upoznao kao student. U ovoj čudnoj kući se ne dosađujem gotovo nikad, ona uopše ima samo dvije mane: da je hrana malo preskupa i da je mnogo lakše ući u nju nego izići, saopštava joj on. Dok čeka optužnicu, ne zna zašto je uhapšen. Da li je kriva njegova Prva proljetna pjesma? Činjenica da je ona objavljena samo tri mjeseca prije atentata, a u zatvoru svi znaju da je prijatelj sa Ilićem, koordinatorom atentata. Iz Splita nakon osam mjeseci stižu spisi i počinje istraga, i dolazi istražni sudija Jerko Moskovita koji preuzima slučaj. Ovo je sreća za Andrića, jer Moskovita važi za „potajnog patriotu“ koji gaji simpatije prema „Mladoj Bosni“. Početkom marta 1915. osam mjeseci nakon hapšenja Andrić je pušten iz zatvora. U raznim poluautobiografskim pričama Andrić će narednih decenija redovno pominjti svoje zatočeništvo. 1918. u tekstu „Prvi dani u splitskoj tamnici“, ali i priču koja će izaći 1960, „U ćeliji broj 115“. Ni poslije puštanja iz zatvora u Mariboru, Andrić nije slobodan čovjek, i dalje je sumnjiv pa biva prognan. Mora direktno da ode u Travnik, svoje rodno mjesto i da se prijavi tamošnjoj policiji. Nekoliko kilometara od grada, nalazi se malo katoličko selo Ovčarevo, gdje njegova majka lokalnom svešteniku, franjevačkom monahu Alojziju Perčinliću vodi domaćinstvo. U martu 1915. nakon tri godine prvi put se ponovo sreće sa majkom. Do kraja rata nekoliko puta boluje od zapaljenja pluća. U novembru 1916. Karl I stupa na presto poslije smrti cara Franca Jozefa. U julu 1917. on proglašava amnestiju za političke zarobljenike i Andrić je sada slobodan. Provodi neko vrijeme u Višegradu, gdje tetka uzalud pokušava da ga okrijepi masnim čorbama. U novembru stiže u Zagreb i dospijeva u bolnicu Milosrdnih sestara. Dijagnoza glasi: upala plućne maramice. Ali Andrić će istrajati.
Literatura:
- “U požaru svetova”, Mihael Martens, Laguna, Beograd 2020.