U julu 1935. Andrić je imenovan za rukovodioca Političkog odjeljenja Ministarstva inostranih poslova i time zauzima treću po redu poziciju u hijerarhiji jugoslovenske dipolomatije. Sada su iznad njega samo ministar inostranih poslova i njegov zamjenik. U Andrićeve zadatke na novom položaju sada spada i da daje instrukcije poslanstvima Jugoslavije u cijelom svijetu prema naredbama ministra. U Beogradu se sastaje sa akreditovanim ambasadorima i informiše ministra o ovim razgovorima. Kod njega se spajaju sve niti jugoslovenske spoljne politike. Za Andrića se 1937. godine sprema još jedno izenanđenje, postaje zamjenik ministra inostranih poslova. Kada u septembru 1938. postaje jasno da zajednica naroda neće spriječiti Hitlera da ugrabi i Čehoslovačku, Andrić se nalazi u Ženevi u Društvu naroda i izvještava: U ovdašnjoj Čehoslovačkoj delegaciji vlada potpuna depresija i nesnalaženje. Imao sam duži razgovor sa prvim delegatom Čehoslovačke…On smatra da je Čehoslovačka napuštena i izdata, gorko se žali na Francusku i Sovjetsku Rusiju. Pad Čehoslovačke demonstrirao je vladi u Beogradu da ne može da računa na ozbiljnu pomoć iz Pariza i Londona u slučaju njemačke ili italijanske agresije.
Literatura:
- “U požaru svetova”, Mihael Martens, Laguna, Beograd 2020.