Nakon smjene Stojadinovića sa mjesta premijera koji je bio blizak Hitleru, princ regent Pavle Karađorđević da bi pokazao da je smjena Stojadinovića unutrašnje pitanje u Jugoslaviji, u Berlin šalje Stojadinovićevog najboljeg čovjeka i najužeg povjerenika. Andrić dolazi u Berlin na mjesto jugoslovenskog ambasadora. Njemački ministar spoljnih poslova Joahim fon Ribentrop izvještava Hitlera o ovome i on prihvata prijedlog iz Beograda. Krajem marta 1939. godine Andrić je proglašen za “vanrednog poslanika i opunomoćenog ministra pri kraljevskom poslanstvu”. 19. aprila 1939. Andrić je primljen na predaju akreditacije kod njemačkog firera. Andrić je jedan od prvih diplomata koji akreditaciju dobijaju u novoj Rajhskancelariji, završenoj samo par mjeseci ranije. Prije nego što će stići do Hitlerove radne sobe od četristo kvadratnih metara, Andrić mora proći kroz mermernu galeriju dugu skoro 150 kvadreatnih metara. Nakon puno mermernog sjaja i beskrajnih kolonada, jugoslovenski kraljevski izaslanik iz Višegrada staće pred tada najmoćnijeg čovjeka na svijetu, Adolfa Hitlera. Sa pernatim šeširom, ešarpom i pelerinom, okićen jugoslovenskim odlikovanjima, kao i Velikim krstom njemačkog Reda orla, Andrić prvi govori: “Gospodine kancelare, imam čast da Vašoj ekselenciji uručim pismo kojim se kraljevsko namjesništvo u ime Njegovog veličanstva kralja Jugoslavije, mog uzvišenog suverena, udostojilo da me kod Vaše ekselencije akredituje kao vanrednog poslanika i opunomoćnog ministra.” I Hitler se strogo drži protokola: “S velikom radošću sam primio vaše riječi, gospodine poslaniče, da shodno želji vaše vlade da jača prijateljske odnose između naše dvije zemlje svoj zadatak vidite u tome da kao i Vaš prethodnik izgrađujete i produbljujete ove odnose. Ja lično i vlada Rajha imamo tu istu želju”.
Od 1. septembra 1939. Andrić je amabasador u zemlji koja vodi rat. Prilikom napada na Poljsku Jugoslavija je izjavila svoju strogu neutralnost. Nakon početka drugog Svjetskog rata, Hitlerova ponuda Beogradu glasi: Ako Jugoslavija politički bude mirna i isporučuje sirovine, ostaće pošteđena rata i okupacije. Nakon pobune u Jugoslaviji, i odbijanja pristupanja paktu sa Njemačkom, 2. aprila Vladimir Vauhnik izvještava Beograd da je njemački napad na Jugoslaviju riješena stvar i da treba da počne 6. aprila. Taj 2. april je je i dan kada se Andrić vraća u Berlin. 4. aprila Andrić počinje da vraća mlađe, vojno sposobne službenike svoje ambasade u Beograd. Nešto dva sata po podne on šalje svoj posljednji telegram iz Berlina u Ministarstvo u Beograd: “Njemačka štampa i radio nastavljaju sa širenjem fantastičnih vijesti o proganjanju Nijemaca kod nas. U ovdašnjem diplomatskom koru čuje se mišljenje potpuno neutralnih ličnosti da Nijemci, iznenađeni događajima u Jugoslaviji, ubrzano spremaju povod za eventualni napad protiv Jugoslavije. U svakom slučaju ova kampanja liči na onu koju su u svoje vrijeme organizovali protiv Čehoslovačke i Poljske”. Dana 6. aprila u 4 časa ujutru upućen je posljednji telegram iz Berlina njemačkoj ambasadi u Beogradu. Sastoji se od 4 riječi: “Trojni pakt. Potvrdite prijem”. Ovo je lozinka na osnovu koje posljednje njemačke diplomate napuštaju Jugoslaviju. Manje od jednog sata kasnije, u zoru 6. aprila. “Operacija kazneni sud” obrušava se nad Beogradom. Njemačka i Jugoslavija su u ratu, više nema potrebe za diplomatama. Andrićeva misija u Berlinu je neuspješna i on se vraća u Beograd 6. juna, preko Konstanca.
Literatura:
- “U požaru svetova”, Mihael Martens, Laguna, Beograd 2020.