U oktobru 1974. Andrić zajedno sa povratnikom iz egzila Milošem Crnjanskim, Mešom Selimovićem i još nekoliko drugih autora učestvuje u književnom matineu u Narodnom pozorištu u Beogradu. Čak je spreman da čita dijelove svojih tekstova. To će mu biti posljednji javni nastup. Posljednji kako tako normalan dan njegovog života je 16. decembar 1974. godine Prema vremenskoj prognozi časopisa Politike bio je tmuran zimski dan pun niskih oblaka. Pada prvi snijeg, Andrić odlazi na svoju uobičajenu prijepodnevnu šetnju. Zbog ružnog vremena i zato što se ne osjeća dobro ne odlazi u inače uobičajenu drugu šetnju. Nakon što je doživio, prema izvještaju ljekara moždanu emboliju, još skoro tri mjeseca tijelo će živjeti. Dana 13. marta 1975. u 1.15 ujutru Andrićevo srce prestaje da kuca.
Literatura:
- “U požaru svetova”, Mihael Martens, Laguna, Beograd 2020.