U ovoj rubrici smo pisali o ulicama, njihovim nazivima i ličnostima čija imena ulice nose. Pisali smo o spomenicima kulture višegradskih ulica. Objavljivali smo ovdje i tekstove iz starih novina i časopisa. U prošlom i narednim brojevima, u ovoj rubrici ćemo pisati o začecima i razvoju školstva u Višegradu i višegradskom kraju
Prva osnovna škola u Višegradu otvorena je 1880. godine. Te godine Zemaljska vlada u Sarajevu donijela je »Provizornu instrukciju«, koja je sadržala elementarna uputstva za rad u učionicama, a 1881. godine je dat pregled škola u Bosni i Hercegovini. U spisku narodnih škola nalazila se i osnovna škola u Višegradu.
Škola je bila smještena u privatnoj zgradi, na lijevoj obali potoka Smidan, koji teče kroz naselje Megdan i ulijeva se u Drinu. Nastava se izvodila pod veoma teškim uslovima, jer prostorija nije odgovarala higijenskim i pedagoškim zahtjevima. Učionica se nalazila na prizemlju dotrajale i memljive zgrade sa veoma oskudnim namještajem i učilima. Školu je pohađalo najviše 20 do 30 učenika. U školi su roditelji slali većinom mušku djecu, a žensku djecu ne treba prosvjećivati.
Nakon otvaranja škole postavilo se pitanje nastavničkog kadra, jer su gotovo u svim većim mjestima u Bosni i Hercegovini bile otvorene osnovne škole. Nastavnici iz Hrvatske su nerado dolazili u Bosnu, a učitelje Srpskih škola Zemaljska vlada je izbjegavala da primi u svoje škole, zato je odlučila da u novootvorene škole postavi podoficire koji su učestvovali u okupaciji Bosne i Hercegovine. Od školske spreme dovoljno je bila pismenost i poznavanje srpsko-hrvatskog jezika. Za prvog učitelja u novootvorenoj školi u Višegradu je postavljen podoficir Marić. O njegovoj biografiji skoro se ništa ne zna, jedino da je došao sa austro-ugarskom vojskom 4. oktobra 1878. godine. U školi je radio kao učitelj prvih godina okupacije, odnosno do ukidanja ove škole i izgradnje nove školske zgrade, kada napušta učiteljski poziv i prima se za gruntovničara.
Uviđajući da se rad u novootvorenimškolama slabo odvija usled nedostatka odgovarajućih školskih prostorija i namještaja. Zemaljska vlada u Sarajevu izdaje naredbu br. 23.478/II od 1884. godine kojom se propisuje način gradnje školskih zgrada. Za svaku zgradu trebalo je, prema vladinim uputstvima, izraditi plan, vodeći računa o položaju, okolini, učionicama, osvjetljenju i dr.
Prva školska zgrada u Višegradu – 1884. godine
Pridržavajući se naredbe Zemaljske vlade, opštinske vlasti u Višegradu riješe da sagrade novu školu – školsku zgradu u Višegradu, koja bi odgovarala postavljenim zahtjevima. Kao najpovoljnije mjesto za školu uzeto je zemljište sa desne strane rijeke Rzava u neposrednoj blizini starog drvenog mosta. Zgrada se počela graditi 1884. godine, a troškove izgradnje, uglavnom, je snosila država, a opština obezbjedila drvenu građu, radnu snagu i drugi materijal. Izgradnja se odvijala brzim tempom, tako da je za šest mjeseci, tj. 1885. godine, sagrađena nova škola na dva sprata. Za izgradnju je utrošeno oko 20.000 kruna.
Višegrad je dobio novu školsku zgradu koja je u ono vrijeme odgovarala pedagoškim zahtjevima, što znači da je građena po ugledu na napredne evropske zemlje. Drugi razlog je bio čisto politički, jer se Višegrad nalazi blizu granice prema Srbiji, pa su htjeli da dokažu kako austrijske vlasti vode računa o prosvjećivanju i školovanju naroda kojeg su pokorili, s cinjem da bi lakše njima upravljali i uspješnije pripremili aneksiju Bosne i Hercegovine.
Zemaljska vlada u Sarajevu svojom naredbom broj: 29989 od 1. decembra1885. da se državne osnovne škole zvanično nazivaju »Narodne osnovne škole«. U objašnjenju se kaže da izraz »narodna« označava pojam općenitosti. Na osnovu ove odredbe i škola u Višegradu zvanično se nazivala »Narodna osnovna škola«.
Ubrzo se pokazalo da najveći broj podoficira nije sposoban da radi u školama, zbog toga ih je Vlada vratila u svoje jedinice, pa je Zemaljska vlada bila prisiljena da preduzme mjere za školovanje učiteljskog kadra. Godine 1882. u Sarajevu je osnovan trogodišnjni kurs, a 1886. godine otvara učiteljsku školu u Sarajevu.
U novootvorenoj školi u Višegradu, poslije njezinog završetka 1885. godine radio je kao učitelj Sahanija, sa još jednim drugom, čije je ime nepoznato. To su najvjerovatnije bili učitelji iz grupe prvih maturanata učiteljske škole. Austrijske vlasti postavile su ih kao namjenske učitelje da rade u Narodnoj osnovnoj školi u Višegradu.
U početku školske 1885/6. godine u školu su se upisivala djeca većinom iz grada, a iz okoline može se reći nije ih ni bilo. Pri upisu se nije vodilo računa o godinama starosti učenika, pa su upisivana djeca između 6 – 12 godina. Školu je najviše pohađalo 50 učenika. Školska godine je počinjala 1. septrembra, a završavala se krajem juna sljedeće godine. Nastava je bila dvokratna od 8 do 12 i od 14 do 16 sati.
Od 1886. pa do 1910. godine u školi su radili učitelji: Ljubomir Popović, Idriz Abdulahović, Osman Daidžić, Draginja Tripković, Jovo Pržulj, Mehmed Kozo i Mustafa Kapetanović. Od pomenutih učitelja najduže vremena je ostao u školi Ljubomir Popović, jer je bio Višegrađanin. On je bio učitelj književniku i nobelovcu Ivi Andriću.
Priredio:
Đoko RAŽNATOVIĆ
Preuzeto iz Višegradskih novina,
GODINA V, BROJ 44-45., AVGUST – SEPTEMBAR 1985. GODINE