Marselj i Pariz
U novembru 1926. Andrić dobija premještaj u Marselj, par sedmica nakon povratka iz Trsta u kom je bio kao član istražne komisije Ministarstva inostranioh poslova, nakon što je tamošnji jugoslovenski konzul opljačkao blagajnu i pobjegao. Piše o svojoj marseljskoj monotoniji u kojoj dane provodi između kuće, kancelarije i kavane. Danju sam u kancelariji, a uveče čitam sve što mi dođe pod ruku. Pošto ga zanimaju izvještaji diplomate Pjera Davida, francuskog konzula u Bosni od 1806. do 1815. Andrić traži premještaj u Pariz kako bi mogao podrobnije da istražuje u arhivima. Od januara 1928. glavni grad Francuske mu je novo mjesto službe, i narednih mjeseci svo vrijeme koje mu je na raspolaganju provodi u arhivima. Krajem aprila novim ukazom biva premješten u jugoslovesnko poslanstvo u Madrid, koje je pored Španije nadležno i za Portugal.
Španija
U maju 1928. kada Andrić stupa na položaj prvog sekretara jugoslovenskog poslanstva u Španiji, čitav Madrid je u groznici zbog Goje. Povodm stote godišnjice njegove smrti, muzej Prado prikazuje najveću izložbu do tada. Andrić u slobodno vrijeme obilazi izložbu i interesuje se za umjetnika i nabavlja sve što se u Madridu može dobiti od biografske literature slavnog slikara. Piše dva teksta o Goji, u prvom koji objavljuje 1929. piše: Goja vas ponese, zaprepasti, ustraši i oduševi. I vi odete, prolazite svetom i muzejima, ali Goju nećete moći niikada da zaboravite. Ovaj tekst potpisuje pseudonimom R.R., dok drugi tekst koji izlazi 1935. godine Andrić izdaje pod punim imenom. Prvi put u svojoj diplomatskoj karijeri rukovodi poslanstvom u inostranstvu, makar samo privremeno. Jugoslovesnkom ambasadoru u Madridu Josipu Smodlaku je ovo posljednja misija, a Andrić je poslije više unaprijeđenja sljedeći jugoslovenski diplomata po rangu i on od ljeta 1928. do proljeća 1929. preuzima ambasadu kao otpravnik poslova. Smodlaka karakteriše Andrića kao srdačnog i kolegijalnog i prema publici ljubaznog i predusretljivog, ali istovremeno i otmenog i kao uzorno lojalnog, poslušnog i suzdržanog prema starijima. Andrić bi uvijek bio apsolutno diskretan, politički savršeno inofrmisan, široko obrazovan, jezički okretan i u ophođenju naoružan najboljim manirima. Ovakvom diplomati bi se i trajno moglo povjeriti rukovodstvo strane misije.
Literatura:
- “U požaru svetova”, Mihael Martens, Laguna, Beograd 2020.